Partizanski filmovi
Izvor: Wikipedia
| Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
Partizanski filmovi (ponekad i pod nazivom "antifašistički filmovi") označavaju filmski žanr koji je nastao u komunističkoj jugoslavenskoj režimskoj filmskoj umjetnosti.
Ovaj žanr je sa nizom svojih pravila i motiva sličnim američkom westernu ili japanskom jidaigekiju tipičan za režimsku jugoslavensku filmsku umjetnost. Većina ovih filmova se može svrstati i u kategoriju ratnih filmova.
Slično kao ratni filmovi drugih država partizanski filmovi su imali ideološku pozadinu. Oni su imali funkciju održavati uspomene na Drugi svjetski rat od 1941. do 1945. godine s idealiziranjem "bratsva i jedinstva" uz marksističku linijupredstavljanja etničkog identiteta kao "buržoaskog ideološkog konstrukta".[1]
Ti filmovi su često predstavljali „državne projekte“ za koje su izvajane velike svote sredstava, a često je u njima sudjelovao i veliki broj pripadnika Jugoslavenske narodne armije.[2] SFR Jugoslavija nije jedina koja je koristila ratne filmove za svrhu propagande i indoktrinacije. Ova praksa je je bila otvorena u zemljama Istočnog bloka dok na Zapadnu većina filmova koji su imali veliku podršku vojnih snaga nisu bili anti-ratni ili kritični. Pojedini zapadni direktori koristili su vojne snage drugih zemalja ako vojne snage iz zemlje u koje potječu nisu bile voljne sudjelovati tokom snimanja ili ako je snimanje bilo preskupo. Tako recimo ratni filmovi Patton, Lawrence od Arabije su snimljeni je u Španjoljskoj.
Svrha
Titovi partizani su kao supraetničke borbene jedinice odgovarale monopolu službene kulture sjećanja na Drugi svjetski rat. Za neke od filmova o Titovim partizanima Tito ih je osobno cenzurirao, tako da direktno odražavaju stanje tadašnje indokrincije".[3]
Prvi partizanski film socijalističke Jugoslavije "Slavica" je imao imao u roku od jedan godine više od dva milijuna gledatelja.[nedostaje izvor] Ovaj ogroman broj se objašnjava činjenicom da su škole slale učenike na organizarano gledanje tih i drugih domaćih filmova.[nedostaje izvor]
Pri prvoj značajnijoj krizi legitimnosti Titove Jugoslavije sniman je film Bitka na Neretvi (1969) s međunarodno poznatim zvijezdama Richard Burtonom, Orson Wellsom Yul Brynnerom i Curd Jürgensom.[nedostaje izvor] Čini se da je to bio posljednji veći filmski adut Jugoslavizma.[4]
Vrlo popularni filmski "partizani" bili su Velimir Bata Živojinović (Srbin) i Boris Dvornik (Hrvat).
Pored velike popularnosti koju su imali u u SFR Jugoslaviji u vrijeme snimanja neki su filmovi čak i danas (npr. Otpisani), popularni i u Kini.
Popis partizanskih filmova
- Bitka na Neretvi
- Boško Buha
- Valter brani Sarajevo
- Dvoboj za južnu prugu
- Desant na Drvar
- Igmanski marš
- Kozara
- Most
- Otpisani
- Povratak otpisanih
- Partizanska eskadrila
- Salaš u malom ritu
- Sutjeska
- Užička republika
Izvori
| ||||||||||||||
Boggle